Medijacija (mirenje) je pregovaranje u kojem stranke uz pomoć treće nepristrane osobe od njihovog povjerenja traže i pronalaze vlastito rješenja sukoba ili spora.  To je dobrovoljan, povjerljiv i privatan postupak. Medijacija je fleksibilan, međutim strukturiran postupak. Izostanak strogih procedura i formi u medijaciji, medijaciju čini brzim i učinkovitim alatom za rješavanje sporova. Medijacija nije alternativa sudovima, već neuspjelim pregovorima.

Parnica je utemeljena na prekidu izravne komunikacije i suprotstavljanju stranaka u pravnoj areni u kojoj je jedini cilj poraziti protivnika. Suprotstavljanje kao koncept temeljem kojeg jedna strana pokušava dobiti nešto od druge, promašen je. Zato moderna društva danas zahtijevaju nove i efikasnije načine rješavanja sporova. Medijacija među njima prednjači.

Izravna komunikacija i suradnja stranaka temeljni je pristup u medijaciji i osnova za postizanje rješenja. Medijacija nije samo način rješavanja sporova, to je način života i poslovanja.

Nema pouzdanog pravila o tome koji trenutak je najbolji za početak medijacije. Ponekad je to trenutak u kojem sukob još nije dovoljno eskalirao, a ponekad je potrebno vrijeme da stranke postanu svjesne da sudski postupak nije ono što su očekivale i da su preumorne da bi ga nastavile. Ipak, preporučuje se da se stranke u medijaciju uključe što ranije, prije nego što konflikt među njima eskalira i postane neupravljiv.

Mnoge medijacije završe na prvom sastanku, a najčešće završavaju u najviše 3 sastanka. Rijetke su medijacije koje zahtijevaju više sastanaka. Trajanje medijacije ovisi o strankama i o vještini medijatora. Sastanci mogu trajati više sati, a cijeli postupak računajući od podnošenja prijedloga za medijaciju, nekoliko dana ili tjedana, a najviše samo nekoliko mjeseci. Rješavanje sporova u medijaciji, najčešće se mjeri danima i tjednima, a u parnici godinama. Prema istraživanju Europske komisije u koje je uključena i Hrvatska, prosječno trajanje parnice u 2014. iznosilo je 566 dana, a prosječno trajanje medijacije 43 dana.

Medijatori kao treće neutralne osobe od povjerenja stranaka, donose svježu perspektivu u odnose među strankama u sporu koji imaju određenu povijest. Medijatori su obučeni o posebnim znanjima o sukobu, komunikacijskim, pregovaračkim i medijatorskim vještinama.

Oni:

• upravljaju postupkom te pomažu strankama doći do rješenja spora,
• obnoviti prekinutu komunikaciju,
• vratiti izgubljeno povjerenje,
• pojasniti nejasno,
• složeno učiniti jednostavnim,
• unijeti objektivne elemente u subjektivna stajališta,
• pomoći strankama otkriti stvarne interese koji se kriju iza spora,
• emocije koje samo na prvi pogled otežavaju odnose učiniti dobrodošlim,
• pomažu strankama doći do zaključka o snazi i slabostima njihovih pozicija te o rizicima i tegobnostima koje ih čekaju ako rješenje spora izostane,
• otkriti zapreke koje stoje pred rješenjem i prevladati ih te generirati rješenja koja stranke nikad ranije nisu razmatrale zbog isključivog subjektivnog i jednostrano interesnog gledanja na spor.

Medijatori omogućuju izravnu komunikaciju između stranaka, umjesto kako je to uobičajeno u parnici, njihove međusobne komunikacije i komunikacije sa sudom isključivo posredno preko punomoćnika i pisanim putem. Stranke u medijaciji sudjeluju izravno zajedno sa svojim punomoćnicima, a ne posredno preko njih.

Medijatori personaliziraju i humaniziraju sporenje. Oni pomažu da se vrati čovjek u sporenje. U parnici se čovjek gotovo u potpunosti zagubio. Zato medijaciju i zovu “umjetnošću biti čovjekom.” Medijatori suprotstavljene protivnike pretvaraju u partnere koji surađuju u traženju rješenja zajedničkog problema. Oni ih potiču da umjesto napadanja jednih drugih, napadnu zajednički problem koji traži rješenje.

Pregovori se smatraju najboljim načinom da dobijete od druge strane ono što vam treba. Osobe u konfliktu pregovaraju jer uz pomoć pregovora mogu pronaći m nogo bolje rješenje nego bez njih. Osobe u konfliktu se uključuju u medijaciju zato jer u medijaciji mogu pronaći bolje rješenje nego u pregovorima. Medijacija se smatra mnogo naprednijom (potpomognutom) verzijom izravnih pregovora. Upravo medijator pregovorima dodaje ključnu novu vrijednost do koje stranke često ne uspijevaju doći samostalno.

Stranke u sporu izgubile su međusobno povjerenje. Medijator je jedina osoba kojoj stranke u sporu vjeruju na početku postupka. Velika je snaga i privilegij medijatora biti osobom kojoj su obje stranke imenovanjem povjerile važnu ulogu u rješavanju njihovog velikog životnog ili poslovnog problema. Zato je povjerenje stranaka u medijatora njegov najjači adut u medijaciji i gradi ga od prvog kontakta s njima.

Iz tog povjerenja, pouzdanosti, stručnosti, iskustva i reputacije zbog koje je medijator izabran od stranaka, medijator ostvaruje jedinstveni dopušteni pozitivni utjecaj na stranke. Za uzvrat, stranke uzvraćaju medijatoru s čvrstim opredjeljenjem da u medijaciji dođu do rješenja. Na taj način medijator i stranke u naravi sklapaju dvostrano-obvezujući ugovor čiji je bitan sastojak, rješenje njihovog spora.

Može li medijator odlučiti o sporu i davati pravne savjete strankama?

Medijator ne odlučuje o sporu, ne kazuje strankama koja je od njih je u pravu, a koja u krivu, ne zauzima strane i ne može strankama nametnuti rješenje.

Ako je tome tako, pa što to medijator uopće radi?

Mnoge stranke i njihovi punomoćnici koji se prvi put susreću s medijacijom, očekuju da će medijatori baš kao suci, zauvijek riješiti problem između njih na način da će odlučiti koja je od njih u pravu. Medijacija je za razliku od parnice, postupak stranaka. Ona predstavlja jedini forum u svijetu rješavanja sporova u kojemu stranke imaju punu kontrolu u donošenju odluke o njihovom sporu.

Medijacija nije postupak u kojem ćete sve svoje napore usmjeriti na uvjeravanje medijatora u pravilnost vaših pravnih pozicija i gledišta. Zadaća stranaka u medijaciji je uvjeriti protivnu stranku u ispravnost svojih stajališta. Kroz mogućnost da čuju i slušaju jedna drugu, stranke dolaze do novih informacija i razumijevanja razloga suprotstavljenih pozicija, za koje ranije nisu ni znali. To im omogućuje provjeru i korekciju vlastitih pozicija i približavanje međusobnih razlika.

Davanje pravnih savjeta, ocjena i procjena, zadaća je punomoćnika stranaka. Kod kreiranja pravnih pozicija stranke često u uvjerenju i/ili želji da budu u pravu, precjenjuju njihovu snagu, posebno zato jer su sastavljene na temelju jednostranih, nedovoljnih i nepotpunih informacija. Stvaraju ih način da se oslanjaju samo na elemente koji ih podržavaju, a svjesno ili nesvjesno isključuju sve one koji je dovode u pitanje. S vremenom, one počinju čvrsto vjerovati u te konstruirane pravne pozicije koje najčešće nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Uz njih počinju vezivati projicirane željene izglede. Zato stranke i njihovi punomoćnici od njih teško odustaju, sve dok se ne izlože slobodnoj i ne-prijetećoj komunikaciji s drugom stranom te novim informacijama koje im nisu bile dostupne ili su ih predvidjele.

Pa dobro, hoćete li mi konačno reći što to točno radi medijator?

Medijator svoju ulogu i položaj u medijaciji izvodi iz povjerenja stranaka koje su mu baš one dale. Medijator je osoba koja upravo zbog toga što su ga stranke izabrale, imenovale I suglasno ga ovlastile da im pomogne, ima tzv. „prirodni autoritet“ kod stranaka. Sudac za razliku od medijatora posjeduje samo „formalni autoritet“.

Na temelju prirodnog autoriteta medijator izvodi svoj utjecaj na stranke i one dobrovoljno dopuštaju da ih vodi do rješenja. U tom pogledu, zadaća je i ovlaštenje medijatora postaviti strankama i njihovim punomoćnicima pitanja koja ranije nisu čuli, nisu htjeli čuti ili su ih ponaosob ili zajednički svjesno ili nesvjesno zanemarili ili zaboravili. Medijator je najčešće jedina osoba koja strankama za razliku od njihovih odvjetnika, savjetnika, pa čak i sudaca u parnici, može s njihovim dopuštenjem (prirodnim autoritetom) suptilno dovoditi u dvojbu njihova stajališta, pravne pozicije i želje. U svoje pravne pozicije stranke uključuju želje koje najčešće nisu sukladne s njihovim potrebama i izvan su objektivnih mogućnosti.

Pogrešno se drži da svaki spor predstavlja isključivo pravni problem i da se može riješiti jedino na temelju prava i sudskim putem. Pravni problemi u stvarnom životu ne postoje, oni se kreiraju. Kreiraju ih pravnici. Postoje samo životni i poslovni problemi stranaka, koji se upravo zato na najpogodniji način mogu riješiti samo na životan i poslovan način. Pravo može svoje mjesto uspješno može naći samo u pozadini njihovog rješavanja, ne u prvom planu.

Predmet spora između stranaka primjerice u naravi nisu ugovorne odredbe ili posjed/ vlasništvo određenog dijela zemljišta radi utvrđivanja međe, već je njegovo izvorište uvijek osobne prirode. Sukob ili spor proizlaze iz nerazumijevanja i zato poremećenih odnosa između stranaka. Iza spora uvijek se kriju nezadovoljeni interesi i potrebe stranaka koje one nisu iskomunicirale. Stranke nisu u stanju o njima otvoreno razgovarati sve dok se nalaze u modusu međusobnog suprotstavljanja u sudu ili izvan njega, i dok u tom nadmetanju pokušavaju dokazati jedna drugoj da su baš one u pravu te pobijediti ili poraziti jedna drugu. Jednako tako, one to nisu u stanju sve dok su u postupku i pred osobom (sucem ili arbitrom) koja odlučuje umjesto njih.

Medijator pomaže strankama komunicirati otvoreno u sigurnom ozračju bez prekidanja, vrednovanja i osuđivanja izrečenog. Pomaže im napustiti čvrsto zauzete pravne pozicije i pronaći i iznijeti njihove stvarne interese koji se kriju iza spora, a njihove želje zamijeniti stvarnim potrebama.

Medijator može pitati stranke:

• Što vi doista želite u ovom sporu?
• Koji je vaš stvarni interes iza vaše pravne pozicije?
• Vjerujete li da se vaš interes može zadovoljiti i na koji način?
• Možete li zadovoljiti svoj interes i omogućiti protivnoj strani da zadovolji svoj? Ili, da “spasi obraz”?
• Kakvima doista ocjenjujete vaše pravne izglede u ovom sporu u parnici?
• Jeste li uzeli u obzir sve rizike i tegobnosti parnice?
• Ako sam dobro shvatio, krivite drugu stranu za nastanak vašeg spora.
• Pokušajte pogledati unazad i pronaći postoje li elementi s kojima ste svojim radnjama ili propuštanjima ipak doprinijeli da ovaj sukob i spor nastanu?
• Što bi sada uradili drugačije?
• Vjerujete li da nam daljnje suprotstavljanje i negativne emocije pomažu?
• Postoji li nešto drugo izvan uskog predmeta spora što vas može zadovoljiti, a protivna stranka vam to može pružiti?
• Možete li se umjesto na prošlost koju ne možete popraviti, usmjeriti se na sadašnjost i budućnost?
• Možete li ocijeniti što bi za vas značila nagodba u medijaciji ili što bi za vas značilo da do nagodbe ne dođe?

Uz ovakav pristup medijator pomaže strankama doći do njihovog vlastitog rješenja od obostrane koristi, nakon što same dođu do zaključka da ni jedan od njihovih pojedinačnih interesa nema isključivo pravo na zadovoljenje.

Priprema za medijaciju

Medijaciji prethodi suglasni prijedlog stranaka i imenovanje medijatora Medijator dogovara sa strankama vrijeme prvog sastanka. Poželjno je da medijator sa strankama i njihovim punomoćnicima kontaktira prije prvog sastanka, tijekom medijacije i/ili nakon njenog okončanja.

Odvojeni pripremni sastanak medijatora sa strankama prije prvog zajedničkog sastanka može biti od iznimne važnosti za kasniju kvalitetu medijacije i brzinu rješavanja spora. Cilj tog sastanka je predstavljanje i upoznavanje medijatora sa strankama i njihovim punomoćnicima radi uspostavljanja prisnog odnosa i razvijanja međusobnog povjerenja. Na ovom sastanku medijator od stranaka saznaje o njihovom problemu, a on ili ona stranke upoznaje se medijacijom i načinom njihovog postupanja u njoj. Slijedi dogovor oko prvog zajedničkog sastanka.

Medijacijski stadiji

Upoznavanje s medijacijom

Zadaća je medijatora još i prije prvog zajedničkog sastanka osigurati da u medijaciji budu prisutne osobe ovlaštene za odlučivanje, odnosno za sklapanje nagodbe. Medijator upoznaje stranke s njegovom i njihovim ulogama u medijaciji te temeljnim pravilima. Slijedi potpisivanje izjave o povjerljivosti i sporazuma o medijaciji.

Utvrđivanje predmeta spora i prikupljanje informacija o sporu

U nastavku prvog sastanka slijede uvodne riječi stranaka i njihovih punomoćnika. Stranke iznose svoju stranu priče bez uzajamnog prekidanja. Svaka od njih ima priliku ispričati što je njoj važno. Punomoćnici stranka iznose svoje poglede na spor. Razmjenjuju se informacije, postavljaju pitanja, daju pojašnjenja, slobodno izražavaju emocije, definira se bit spora. Medijator je aktivan i pomaže strankama u artikuliranju njihovih suprotstavljenih pozicija i iznalaženju elemenata oko kojih postoji slaganje.

Utvrđivanje mogućnosti i alternativa

Definiraju se potrebe i interesi stranaka, iznalaze se zajednički interesi, utvrđuju njihova prava i dužnosti koja bi trebala biti predmetom sporazuma, utvrđuju se prioriteti, nude se različita rješenja, ukazuje se na potrebu održavanja dugoročnih odnosa između stranaka u budućnosti, ako ona postoji, raspravlja se o najboljim i najlošijim mogućim rješenjima i alternativama za stranke. Po potrebi, održavaju se zasebni sastanci medijatora sa strankama.

Pregovaranje

Medijator pojašnjava pozicije i stavove stranaka, potiče njihove prijedloge upravljene ka konačnom rješenju, dovodi u dvojbu nefleksibilne stranačke stavove, podsjeća stranke zašto su izabrale medijacija, potiče ih na samo-procjenu izgleda u parnici, odnosno na razmišljanje o tome kakve su za njih moguće posljedice i rizici nesklapanja nagodbe. Medijator strankama pomaže da se približe sporazumu razmatranjem ponuđenih mogućnosti te da među njima odaberu one koje su za njih najprimjenjivije i najprihvatljivije.

Sklapanje nagodbe

Sažima se nesporno, eliminiraju se nejasnoće, složeno se čini jednostavnim, predlaže se nacrt nagodbe, sastavlja i potpisuje nagodba. Medijator može sudjelovati u sastavljanju teksta nagodbe.

Za slučaj da stranke medijaciju ne okončaju nagodbom, medijator iznosi pregled utvrđenih problema i postignutog napretka tijekom mirenja te ohrabruje stranke uputom da prekid u pregovorima smatraju samo privremenim zastojem. Stranke samostalno odlučuju o daljnjim koracima u sporu.

Za ocjenu o pogodnosti spora za medijaciju presudna je spremnost stranaka i njihovih punomoćnika, a ne vrsta spora. Neki sporovi su pogodniji za medijaciju od drugih. Primjerice, među takve se svrstavaju sporovi u kojima su stranke upućene jedne na drugu i u kojima su bile ili će biti u trajnijem odnosu neovisno o rješenju spora: obiteljski sporovi (između članova obitelji, bračnih drugova, rodbine), sporovi između susjeda, prijatelja, suvlasnika, suposjednika, suautora i dr.) Sudske presude ovim strankama trajno narušavaju odnos. Privremeno narušeni odnos između stranaka u medijaciji ima priliku obnoviti se, sačuvati ili poboljšati.

Među sporovima pogodnim za medijaciju svrstavaju se posebno radni sporovi, sporovi vezani uz sve oblike materijalne (oštećenje imovine i dr.) i nematerijalne štete (smrt, ozljeda, bolest, medicinska pogreška) te gospodarski sporovi (ugovorni, građevinski, pomorski, intelektualno vlasništvo, autorska prava i dr.), a posebno i sporovi vezani uz pitanja povjerljive prirode (između dioničara i uprave, sporovi između članova društva, sporovi između ortaka, i dr.). Za medijaciju pogodni su i svi sporovi vezani za onečišćenje okoliša.

Neke okolnosti idu u prilog medijacije: želja za brzim rješenjem problema, potreba za izražavanjem snažnih emocija, žudnja stranke za prilikom da je konačno čuje suprotna strana, stranke nisu u stanju komunicirati same, stranke ne raspolažu pregovaračkim vještinama, sukob između stranke i njenog punomoćnika, prijetnja uništenjem poslovne reputacije te poslovnog ili drugog odnosa, želja za izbjegavanjem parnice, zadovoljenje nemonetarnih potreba stranaka, i dr.

Medijacija i medijator nemaju čarobni štapić, međutim, zbog njene djelotvornosti i humanog pristupa prema svim sudionicima, ona često postaje „magična“ ako joj se da prilika. Medijaciju nije moguće primijeniti na sve sporove i na sve stranke. Neki sporovi nisu pogodni za medijaciju. Neke stranke zbog vrste i intenziteta njihovog sukoba nisu u stanju i ne žele niti pokušati tražiti mirno rješenje.

Neke okolnosti ne idu u prilog medijacije – prijašnji pokušaj mirnog rješenja nije dao rezultata, stranke su dopustile da sukob previše eskalira, jedna ili obje stranke i/ili njihovi punomoćnici odbijaju izvansudsko rješenje, jedna stranka želi pobjedu u parnici po svaku cijenu, želi javnu pobjedu nad protivnikom, medijacija neki smatraju znakom slabosti, stranka i njen punomoćnik su presamouvjereni u izglede u parnici, na spor utječu osobe koje nije moguće dovesti u medijaciju, stranke žele dobiti sudsku odluku o određenom pravnom pitanju, prevelika neravnoteža u pravnom položaju i/ili snazi, osvetoljubivo držanje jedne od stranaka, zlonamjerno postupanje, jedna stranka misli da druga mora priznati krivnju, stranke dolaze iz sredine u kojoj nema mjesta medijaciji ili iz sredine u kojoj nema organizirane medijacije i medijatora ili spor se odnosi na nedopuštena raspolaganja stranaka.

U sporu s drugom stranom dopustili ste da konflikt toliko eskalira da više niste u stanju s njom komunicirati, čak to više i ne želite. Krivite je za nastanak spora, uznemireni ste i frustrirani. Osjećate se nemoćno, jer mislite da se u tom pogledu više ne može bilo što učiniti. I pored toga, želite rješenje spora i vratiti svoj mir.

Želite li brzo rješenje spora?
Želite li vratiti kontrolu nad svojim sporom i životom?
Želite li dobiti priliku da vas netko konačno doista čuje i sluša?
Želite li priliku ispričati svoju stranu priče i sve što je baš vama važno?
Želite li da vas se kao stranku konačno netko tretira kao najvažniju osobu na svijetu?
Želite li rješenje spora koje vam neće netko treći nametnuti?
Želite rješenje spora s kojim će svi sudionici biti mirni i zadovoljni?
Želite li konačno mir sa sobom i sa suprotnom stranom?

Ako je vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja pozitivan, izaberite medijaciju. Medijacija Most će vam pomoći riješiti spor i po potrebi, prethodno kontaktirati drugu stranu s kojom trenutno niste u stanju komunicirati.

U sporu s drugom stranom dopustili ste da konflikt toliko eskalira da više niste u stanju s njom komunicirati, čak to više i ne želite. Krivite je za nastanak spora, uznemireni ste i frustrirani. Osjećate se nemoćno, jer mislite da se u tom pogledu više ne bilo što učiniti. I pored toga, želite rješenje spora i vratiti svoj mir.

Želite li brzo rješenje spora?
Želite li vratiti kontrolu nad svojim sporom i životom?
Želite li dobiti priliku da vas netko konačno doista čuje i sluša?
Želite li priliku ispričati svoju stranu priče i sve što je baš vama važno?
Želite li da vas se kao stranku konačno netko tretira kao najvažniju osobu na svijetu?
Želite li rješenje spora koje vam neće netko treći nametnuti?
Želite rješenje spora s kojim će svi sudionici biti mirni i zadovoljni?
Želite li konačno mir sa sobom i sa suprotnom stranom?

Ako je vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja pozitivan, izaberite medijaciju. Medijacija Most će vam pomoći riješiti spor i po potrebi, prethodno kontaktirati drugu stranu s kojom trenutno niste u stanju komunicirati.

Primarni cilj medijacije nije pomiriti stranke u sporu, već obnoviti njihovu komunikaciju, izgubljeno povjerenje, transformirati njihov odnos prema konfliktu i jednih prema drugima i pomoći im pronaći rješenje u kojem svaka od njih nalazi svoj interes. Ovakav pristup omogućuje popravljanje poremećenog odnosa između stranaka i često stvara osnovu za njegov nastavak (primjerice poslovni odnosi) ili korektno održavanje (primjerice roditelji, bivši bračni drugovi, susjedi).

Medijacija i nagodba okončavaju sukob postizanjem rješenja s kojim stranke mogu mirno nastaviti živjeti i problem ostaviti iza sebe. Mir između stranaka najčešća je posljedica medijacije. 

Intenzitet narušenosti odnosa s protivnom stranom sam po sebi nije zapreka medijaciji. Dapače, presudno je želite li vi i protivna strana rješenje spora i rješenje problema. Ako vjerujete da niste u stanju komunicirati s drugom stranom i osobno joj predložiti medijaciju i/ili imate dojam da druga strana neće pristati na medijaciju, prepustite nama u Medijaciji Most da obavimo razgovor s drugom stranom umjesto vas. Presudna je spremnost stranaka na uključivanje u medijaciju.

Prije nego pronađete odgovor na ovo pitanje, upitajte se:

Želim li biti u pravu ili u miru?

Želim li biti u pravu ili u odnosu?

Biti u pravu najčešće nije korisno ni u kojem odnosu. Sudski postupak je neizvjestan i nema garancije da ćete uspjeti u parnici. Ako pak uspijete, nema garancije da ćete stvarno i dobiti ono što je u vašu korist presuđeno.

Ne brinite, ako vjerujete da su vaši izgledi dobri u parnici, dobri će biti i vaši izgledi u medijaciji. Zato ne birajte kao prvu opciju parnicu u kojoj netko drugi umjesto vas odlučuje o vašem sporu, o vašoj sudbini, životu ili poslovanju. O spornim pitanjima koja su samo vama i protivnoj strani važna, uz pomoć medijatora skrojite rješenje i pravdu po vašoj mjeri i prema vašim uvjetima. Za sud uvijek ima vremena kao posljednju opciju – alternativu.

Mnoge stranke nakon medijacije osjećaju veliko zadovoljstvo, jer su sudjelovale u rješavanju vlastitog problema, umjesto da su čekale da im sudac presudom nametne rješenje koje nije njihovo.

Ne želim priznati da imam problem.

Ne vidim kako bi mi pomogao medijator kada ja, i pored velikog pregovaračkog iskustva, u tome nisam uspio.

Ustručavam se tražiti pomoć od treće nepoznate osobe.

Vjerujem da će moj prijedlog za medijaciju oslabiti moje pravne i pregovaračke pozicije.

Vjerujem da je sud jedino mjesto na kojem se rješavaju sporovi.

Sud je za mene bolja opcija, jer u sudu mogu dobiti sve što želim.

Medijacija je bacanje vremena, ionako ćemo završiti u sudu.

Druga strana je nerazumna i s njom se ne može komunicirati.

Druga strana sigurno neće pristati na medijaciju.

Ne želim se suočiti s drugom stranom, neka spor umjesto mene vodi moj odvjetnik.

Moj odvjetnik se protivi medijaciji.

Moj odvjetnik/korporativni pravnik vjeruje da je sud najbolja opcija.

Ne mogu sudjelovati u medijaciji jer ne znam ništa o njoj.

Ne vjerujem u povjerljivost mirenja.

Medijacija zvuči predobro da bi bilo istinito.

Kontaktirajte nas i dopustite da u vašu korist uklonimo svaku vrstu zabrinutosti u pogledu medijacije koju u ovom trenutku prirodno osjećate.

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, medijator je dužan u odnosu na treće osobe čuvati povjerljivim sve informacije i podatke za koje sazna tijekom postupka medijacije, osim ako ih je na temelju zakona dužan priopćiti ili ako je to nužno radi provedbe ili ovrhe sklopljene nagodbe. Ovo se na odgovarajući način primjenjuje i na stranke te na druge osobe koje su u postupku medijacije sudjelovale u bilo kojem svojstvu.

Povjerljivost je važan dio medijacije. O tome ćete biti posebno obaviješteni od strane medijatora, a uz sporazum o medijaciji potpisat ćete i odgovarajući dio o povjerljivosti.

Radi se o jednostavnom sporazumu prema kojem stranke pristupaju medijaciji i obvezuju se na povjerljivost. Ako imate potrebu, sporazum možete dobiti na uvid ranije.

Ako se na određenim ispravama zasniva spor, odnosno ako su takve isprave nužne za sklapanje nagodbe, svakako ih ponesite sa sobom na medijaciju.

Svatko za koga smatrate da je potreban i za koga se postigne odgovarajuća suglasnost. Razmislite o tome treba li netko osim stranaka i njihovih punomoćnika biti prisutan u medijaciji ili se na drugi način može uključiti u nju ili samo u raspravu o određenim spornim pitanjima.

U medijaciji imate velike izglede da postignete nagodbu. Zastoj u pregovorima smatra se samo privremenim prekidom pregovora i pravo vrijeme za medijaciju je trenutak kada pregovori ne uspiju. Sudionici konflikata i sporova imaju svoj ritam i brzinu njihovog i treba ih poštovati. Prikladan poticaj u tom pogledu pomaže.

Upravo zato što stranke u medijaciji imaju priliku nakon dugotrajnog prekida komunikacije, ponovno sjesti za zajednički stol i otvoreno i slobodno komunicirati, smatra se da ne postoji neuspješna medijacija neovisno o tome jesu li sklopili nagodbu ili ne. Čest je slučaj da stranke sklope nagodbu nakon prethodno okončane medijacije bez nagodbe ili da se jave medijatoru nakon više mjeseci od okončanja medijacije te uz poticaj medijatora predlože nastavak medijacije radi sklapanja nagodbe.

Uvjerljivo najveći broj medijacija završava nagodbom. 

Otvoren i pozitivan odnos prema mirnom rješavanju sporova (medijaciji).

Odluka za suočavanje s problemom.

Preuzimanje odgovornosti za rješavanje problema.

Otvorenost prema mogućnost prihvaćanja pomoći treće osobe.

Snažna potreba za rješenjem spora i za mirom.

Sudjelovanje u medijaciji u dobroj vjeri.

Sudjelovanje u medijaciji osoba ovlaštenih za donošenje odluka (sklapanje nagodbe).

Punomoćnici stranaka skloni medijaciji, vještinama i tehnikama pregovaranja i medijacije.

te zastupanju stranaka u medijaciji – na drugačiji način nego u parnici.

Učinkovita pregovaračka strategija.

Realna očekivanja i/ili spremnost na njihovu korekciju.

Spremnost na slušanje.

Spremnost na razumijevanje drugačijeg mišljenja.

Spremnost osvijestiti postojanje vlastitog doprinosa u konfliktu.

Tolerantnost, strpljivost i upornost.

Kreativnost.

Dobra priprema.

Mnoge stranke parniče jer misle da nemaju izbora i nije im poznato da postoji bolji način rješavanja spora. Mnogi sudionici sporova umjesto parnice često odabiru odustanak od rješavanja vlastitog spora (istraživanja potvrđuju da veliki broj sporova stranke nikada ne rješavaju, zbog toga što one parnicu sebi ne mogu priuštiti i/ili se ne žele izložiti njenim tegobama).

Jednako tako, mnoge stranke nemaju drugog izbora do tužiti suprotnu stranu koja jednostavno ne želi ni razgovor ni dogovor i koja odugovlačenjem kroz sudski postupak želi postići neprihvatljive ciljeve. Tada je ako je drugoj stranci to važno, tužba nužna. Tužba ponekad znači i “ja mislim ozbiljno.” Medijacija i nagađanje mogu uslijediti i odmah nakon tužbe, a prije pokretanja kotača sudskog aparata (održavanja prvog ročišta). Primarni cilj je pokušati medijaciju prije parnice.

Tužba se doslovce smatra objavom (rata) drugoj strani. Zato se tužba doživljava kao najviši čin izdaje i nepovjerenja u jednom odnosu. Kod takvog stanja stvari i uz sve posljedice parnice, jasno je zašto parnica u mnogome otežava dogovaranje. Međutim, to ne mora nužno biti tako.
Stranke svakako trebaju razmotriti medijaciju kao prvu opciju nakon neuspjelih izravnih pregovora, pa i one stranke koje misle da su toliko suprotstavljene i udaljene u njihovim stajalištima da bilo kakva komunikacija s onom drugom nije moguća, a još i manje dogovor među njima. Imajte na umu da je riječ o prirodnom stanju odnosa i vašim dojmovima u trenutku kada ste snažno opterećeni sukobom s drugom stranom. Tada doista vjerujete da se ne da ništa učiniti. Dopustite sebi i u tim trenucima otvorenost za mogućnost medijacije. Veoma ćete se pozitivno iznenaditi vlastitim mogućnostima i izgledima u medijaciji već od prvog kontakta s HUM-om i medijatorom.
Najupečatljivija razlika između ranije i kasnije odluke za medijaciju, je visina svakovrsnih izravnih i neizravnih troškova te dužina proteklog vremena i života, stupanj tegobnosti, frustracije i neizvjesnosti, posebno ako se odlučite za parnicu. Što je vremenski razmak između ovih dviju točaka veći, svi prateći troškovi i tegobnosti su veće. Sveukupni troškovi medijacije su neusporedivo niži u odnosu na troškove parnice ili u odnosu na odluku ne činiti ništa.

Primarni cilj medijacije je prevencija sukoba ili spora prije nego što eskaliraju, kao i njihovo rješavanje prije obraćanja stranaka sudu. Medijacija ne isključuje suđenje, a suđenje ne isključuje medijaciju. Stranke mogu započeti i sudjelovati u medijaciji u svako doba neovisno o tome jesu li pokrenule ili čak i okončale parnicu.

Ako ste se odlučili za medijaciju tijekom parnice, obavijestit ćete sud o tome i predložiti zastoj parnice. Ako do nagodbe u medijaciji ne dođe, parnica se može nastaviti. Ako se u medijaciji sklopi nagodba, obavijestit ćete sud o tome, a stranka koja je u tom sporu imala ulogu tužitelja povući će tužbu. Izjava o povlačenju tužbe i suglasnost za povlačenje suprotne strane, najčešće su sastavni dio nagodbe u medijaciji.

Parnični postupak je javan, strog i formalan. U parnici se koristi strankama nerazumljivi pravni jezik. One u parnici nisu gospodari spora i nemaju stvarni utjecaj na sudsku odluku. U parnici se utvrđuje samo pravno relevantno, a odluka se donosi isključivo na temelju prava. Presudom se proglašava pobjednik i gubitnik, a često su sve stranke u parnici gubitnici. Protiv presude prvostupanjskog suda nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, a protiv pravomoćne presude ima pravo na reviziju. Presude zato što su nametnute, rijetko se izvršavaju dobrovoljno. Izvršavaju se prisilno u sudskom ovršnom postupku koji najčešće traje kao mala parnica.

Medijacija je dobrovoljan, fleksibilan i povjerljiv postupak. Svrha povjerljivosti je osigurati okruženje u kojem stranke i njihovi punomoćnici mogu raspravljati o činjenicama i problemima otvoreno, bez straha da se ono što su rekli može upotrijebiti protiv njih izvan medijacije. Mogućnost da se otvoreno govori o detaljima spora vodi do dogovora i rješenja spora. U medijaciji se koristi strankama razumljiv jezik. Stranke u medijaciji zauzimaju centralno mjesto i imaju priliku iznijeti sve što je njima važno, a ne samo ono što je pravno relevantno.
U medijaciji stranke konačno imaju priliku da ih čuje, sluša i razumije suprotna strana. U sigurnom ozračju u kojem nema međusobnog osuđivanja i vrednovanja po trećoj osobi (sucu), u obnovljenoj komunikaciji, međusobnom uvažavanju i razumijevanju suprotstavljenih gledišta, stranke imaju priliku približiti početne razlike i suprotstavljanje zamijeniti suradnjom. Jednako tako, one na taj način imaju priliku shvatiti da ni jedna od njih nema apsolutno pravo niti pravo na zadovoljenje isključivo vlastitog interesa.
U medijaciji stranke postižu vlastito rješenje koje njima odgovara i zato ga smatraju pravednim. Na ovaj način uvećava se pristup stranaka pravdi, vlastitoj pravdi u kojoj je svaka od strana zadovoljila neki svoj interes. Kao stranke u medijaciji nagodbu smatraju pravednom, dobrovoljno je i promptno izvršavaju. Takvu pravdu najčešće nije moguće ostvariti u sudskom postupku. Zato medijacija nazivaju “pravdom s ljudskim licem.”

Stranke slobodno odabiru osobu medijatora, suca u parnici ne mogu birati. One u svako doba mogu odustati od medijacije i od medijatora, a od parnice i od suda u pravilu ne. Parnica je dugotrajna i neizvjesna. Zbog dugotrajnosti sudski postupak je skup. Medijacija je brz i ekonomičan postupak, a neizvjesnosti oko sadržaja nagodbe nema, jer o njenom sadržaju odlučuju isključivo stranke. Stranke nagodbom postižu vlastito rješenje, a sudskom odlukom im se rješenje nameće.

Nagodbom u medijaciji spor se trajno okončava, a presudu stranke mogu pobijati pravnim lijekovima. Nagodba u medijaciji izvršava se dobrovoljno. Sudska presuda se najčešće izvršava prisilno. Presudom je najmanje jedna stranka pobjednik, a druga gubitnik. Nagodbom u medijaciji nema pobjednika i gubitnika, sve stranke su zadovoljile neki svoj interes u najvećoj mogućoj mjeri u tom trenutku.

U medijaciji se za razliku od parnice ne izvode dokazi, ne saslušavaju svjedoci, nema vodi zapisnik, a podnesci nisu nužni. U sudskom postupku sva komunikacija je pisana i posredna, a u medijaciji se ona odvija brzo, neposredno te telefonskim, elektronskim ili online putem. U medijaciji stranke osobno i aktivno sudjeluju pored punomoćnika, a u parnici one najčešće sudjeluju posredno preko svojih punomoćnika i na taj način posredno komuniciraju i sa sudom i sa protivnom stranom.

Parnica se bavi prošlošću, medijacija sadašnjošću u budućnošću. Stranke u medijaciji su gospodari spora od njegovog početka do kraja. U sudskom postupku stranke ne gospodare sporom.

„Parnica ruši, a medijacija gradi mostove između stranaka.“

Riječ je o dva sasvim različita postupka, slično kao što se razlikuju medijacija i parnica. Arbitražni postupak je privatno suđenje. Autonomija stranaka u arbitraži završava izborom arbitara i prava koje će se primjenjivati. Arbitri donose odluke o sporu na temelju prava i u postupku sličnom sudskom. Stranke nemaju utjecaja na sadržaj arbitražnih odluka i njima im se kao i sudskom odlukom nameće prisilno rješenje spora.

Medijator ne odlučuje o sporu, već pomaže strankama pronaći zajedničko rješenje o čijem sadržaju one apsolutno odlučuju. U medijaciji nije primarno koja je stranka u pravu na temelju prava, već na koji način zadovoljiti njihove suprotstavljene interese. Medijacija se zasniva na suradnji stranaka, za razliku od sudskog i arbitražnog postupka koji se zasnivaju na njihovom suprotstavljanju. Jedino suradnja stranaka može dovesti do rješenja spora.

Stranke su odgovorne za nagodbu i njen sadržaj, a medijator za postupak medijacije. Kvalitetno proveden postupak najčešće dovodi do nagodbe. Stranke i njihovi punomoćnici najčešće sastavljaju nacrt nagodbe. Medijator može sudjelovati u predlaganju sadržaja nagodbe i njenom sastavljanju. Kada se stranke i punomoćnici suglase oko konačnog teksta nagodbe, vlastoručno je potpisuju.

Nagodba u medijaciji predstavlja rješenje koje je rezultat želja i suglasne volje stranaka. Zato se najveći broj nagodbi u medijaciji izvršava dobrovoljno. I pored toga, nagodba u medijaciji sukladno odredbama Zakona o medijaciji i Ovršnog zakona ima značaj ovršne isprave ako sadrži privatnu ugovornu klauzulu ovršnosti. To je prema njenoj pravnoj snazi izjednačuje sa sudskom nagodbom ili pravomoćnom presudom, tako da se za slučaj potrebe, može prisilno provesti sudskim putem u ovršnom postupku.

Ne samo stranke i njihovi punomoćnici, već i medijator ima pravo i dužnost sudjelovati u medijaciji koja se okončava nagodbom samo ako je sadržaj nagodbe u skladu sa prisilnim propisima, društvenim moralom i ne vrijeđa interese trećih osoba. Medijator koji postupa suprotno, ne postupa prema pravilima struke i ne postupa etično, i neće se dugo zadržati u poslu.

Nagodbom u medijaciji spor se okončava sporazumno i trajno. Za razliku od sudske presude, nagodba u medijaciji se ne može pobijati žalbom. Nagodba je građansko- pravni ugovor stranaka, a ne odluka treće osobe koja se može dovoditi u pitanje u žalbenom postupku.

Medijacija je dobrovoljan i fleksibilan postupak i zato nema mnogo pravila. Medijator upravlja postupkom, a stranke su odgovorne za nagodbu. Stranke, medijator i svi drugi sudionici postupka, dužni su poštivati povjerljivost medijacije. Svi sudionici medijacije dužni su slušati jedni druge bez upadica, prekidanja i bez korištenja neprimjerenih riječi. Svaka stranka u medijaciji ima priliku kazati ono što drži da je važno i da odgovori na navode protivne strane. Medijator ima ovlaštenje da kada to ocijeni potrebnim, razgovara odvojeno sa strankama i njihovim punomoćnicima.

Ne morate raspolagati pravnim znanjem da bi sudjelovali u medijaciji. Možete i u medijaciji kao i u parnici, angažirati punomoćnika pravnog profesionalca da zastupa vaše pravne interese. U medijaciji pravo nije primarno za rješenje spora. Medijacija djeluje u „sjeni prava“ i ono daje okvir za pregovore koji prethode nagodbi.

Vrlo je poželjno da nagodba bude korektna u pravnom smislu. Ako stranke ne žele ustrajati u tom pravcu, već žele dobrovoljno izvršiti ono što su dogovorile u dobroj vjeri, nije isključeno i nedopušteno da njihovom voljom nagodba po svojoj formi i sadržaju ne bude apsolutno u skladu s pravilima pravne struke. Sadržaj nagodbe ne smije biti protivan prisilnim propisima, moralu društva i ne smije vrijeđati interese trećih osoba.

Stranke samostalno odlučuju o angažiranju odvjetnika u medijaciji. Njihova prisutnost u medijaciji nije obavezna, međutim, u daleko najvećem broju medijacija odvjetnici redovito sudjeluju u medijaciji zajedno sa svojim strankama. Oni u medijaciji imaju svojstvo savjetnika stranaka i zastupnika njihovih interesa.

Njihova uloga je u mnogome drugačija od one koju imaju u parnici ili u arbitražnom postupku, no veoma komplementarna. Odvjetnici bliski medijaciji i zastupanju stranaka u medijaciji, često su najveći saveznici medijacije i njenog okončanja nagodbom.

Iz iskustva odvjetnika koji su medijaciju svrstali u svoju paletu pravnih usluga, a među njima i posebno uslugu zastupanja u medijaciji, pokazalo se da su s medijacijom zadovoljne ne samo njihove stranke, već i odvjetnici. Zašto je tome tako?

U medijaciji i stranke i odvjetnici imaju priliku veoma dobro međusobno se upoznati i provesti daleko više aktivnog i kvalitetnog vremena zajedno, nego što je to mogu u parnici ili arbitražnom postupku. Riječ je o vremenu pripreme za medijaciju, o vremenu tijekom i nakon medijacije.

I stranke i odvjetnici imaju priliku u medijaciji razgovarati s medijatorom o svim važnim pitanjima spora i odnosa između njih i stranaka, za razliku od razgovora sa sucem i arbitrom koji je vrlo ograničen, služben, formalan i vezan isključivo uz predmet zahtjeva. Medijator kao treća neutralna osoba od povjerenja stranaka osoba, često može sa strankama razgovarati na drugačiji način od njihovih odvjetnika i reći im ili predložiti stvari koje odvjetnici često ne mogu.

Primjerice, i stranke i odvjetnici u medijaciji uz pomoć medijatora, imaju priliku testirati održivost i snagu vlastitih pravnih pozicija, stavova, mišljenja i subjektivnih istina. Zbog povjerljive, otvorene, slobodne i nefiltrirane međusobne komunikacije i takve komunikacije s medijatorom, te slobodne razmjene informacija i isprava koje nisu imale ranije, i jedna i druga strana u medijaciji dobivaju priliku bolje se čuti, slušati i razumjeti jedna drugu. Pored toga medijacija omogućuje da i jedna i druga strana sazna stvarne potrebe i interese one druge. Na taj način mogu korigirati početne pozicije i stavove u pravcu rješenja koje će odgovarati i jednoj i drugoj.

U medijaciji je isključeno nadmetanje između stranaka i odvjetnika te natjecanje oko toga tko je od njih u pravu. Oni se ne moraju iscrpljivati u uvjeravanju medijatora tko je u pravu, već u kvalitetnoj i produktivnoj međusobnoj komunikaciju i uz potporu medijatora sve vrijeme i energiju umjesto na međusobno pobjeđivanje uložiti u traženje rješenja spora.

Ovakav pristup razvija ne samo partnerstvo između stranke i odvjetnika na jednoj strani, već i partnerstvo stranaka i odvjetnika na suprotnim stranama – partnerstvo u rješavanju zajedničkog problema.

Odvjetnici na ovaj način imaju priliku uvećati svoju reputaciju na samo kod svoje, već i kod suprotne stranke. Stranke zadovoljne svojim odvjetnicima u medijaciji preporučuju ih rado drugima i donose im nove poslove, pa i medijacije. Medijacija odvjetnicima daje priliku osjećati se dobro sa sobom i obavljenim poslom na način koji u parnici ili arbitraži sebi ne mogu priuštiti.

Početne zapreke na strani odvjetnika u korištenju medijacije

Pravnici svoju djelatnost temelje na dugogodišnjoj tradiciji i na specijaliziranom pravnom znanju. Naučeni su sporove rješavati na temelju prava i u sudovima. Takva profesionalna preokupiranost uvelike ih priječi u promjenama u njihovim pristupima. Odvjetnici se prirodno osjećaju dobro kad imaju kontrolu primjenjujući ono što najbolje znaju – pravo.

Među mnogim odvjetnicima i pravnicima uopće, još uvijek u određenoj mjeri postoji nerazumijevanje, pa i u nekoliko podcjenjivanje medijacije. Ovakav pristup pojavljuje se najmanje zbog dva razloga. Prvi, najčešće jer se mnogi od njih još nisu izložili kvalitetnoj medijaciji, kao ni (kvalitetnim) edukacijama o medijaciji i zastupanju u medijaciji. Drugo, i stranke i njihovi odvjetnici, rijetko se odlučuju tražiti pomoć pri rješavanju spora u čijem rješavanju su sudjelovali, ali u njemu nisu uspjeli. Često se smatra da je angažiranje medijatora u tom trenutku priznanje da spor nisu u stanju riješiti sami. Pri tome oni pojedinačno ili zajedno nisu svjesni da nije riječ o njihovoj nesposobnosti rješenja spora, već o pristupu pri kojem pravnici i odvjetnici uvijek postupaju na jednaki i uobičajeni način sukladan njihovim tradicionalnim ulogama u kojima sve oko sebe mjere samo pravnim metrom i fokusirani su na jednostrane interes vlastitih stranaka, umjesto na interese svih sudionika spora. Gotovo je nemoguće napustiti poziciju jednostranog zagovarača vlastitog interesa ili interes svoje stranke, bez pomoći treće neutralne osobe u sredini, medijatora ili medijatorice.

Medijator je najveća dodana vrijednost neuspjelim izravnim pregovorima stranaka i njihovih odvjetnika. Zato medijacija nije alternativa parnici ili arbitraži, već neuspjelim izravnim i samostalnim pregovorima. Zato je trenutak kada izravni pregovori ne uspiju, neovisno o razlozima za to, pravo vrijeme za medijaciju i medijatora (napredno i potpomognuto pregovaranje).

Sve veći broj odvjetnika prepoznaje iznimne prednosti medijacije

Svaka generalizacija je pogrešna, pa tako i ona koja se često vezuje uz odvjetnike i medijaciju. Danas postoji veliki broj odvjetnika i odvjetnica koji u medijaciji vide sjajnu priliku za sebe i njihove stranke. Da bi medijacija dobila veći broj odvjetnika na svoju stranu, potrebno je razumjeti razloge zašto je odvjetnici prihvaćaju manje od očekivanja. Tvrdi se da se neki drže da je medijacija prijetnja njihovim interesima; neki da im medijacija pored njihovih vještina nije potrebna; neki da će njihove stranke pomisliti da ne znaju svoj posao ako joj predlože medijaciju; neki ne dovoljno poznaju medijaciju i zato se nevoljko za nju odlučuju; neki vjeruju da će sigurno uspjeti u parnici i da im ne treba dogovaranje; neki misle da je prijedlog za medijaciju znak slabosti, a neki da je medijacija čisti gubitak vremena.

S druge strane, odvjetnici novog kova ozbiljno prihvaćaju medijaciju i prepoznaju njene prednosti. I stranke i odvjetnici žude za više kontrole u sporovima. U medijaciji je mogu ostvariti u najvišem mogućem stupnju. Medijacija znači mnogo manje tenzija, više ugode i više pravde za stranke. U njoj nema rizika od nepovoljne sudske odluke i od nemogućnosti naplate troškova bilo od svoje bilo od druge stranke. Mnoge su prednosti izravnog uključivanja stranaka u medijaciju. Medijacija omogućuje iznimno brzo rješenje spora. Ona kreira visoku reputaciju za odvjetnike i dovodi ih na glas kao profesionalce koji rješavaju probleme. Zadovoljne stranke svoje odvjetnike preporučuju drugima i generiraju novi posao.

Medijacija je u najboljem interesu odvjetnika zato što je ona često u najboljem interesu njihovih stranaka.

U medijaciji su najčešće prisutni medijator, stranke i njihovi punomoćnici. Odvjetnici u medijaciji nastupaju kao pravni savjetnici i zastupnici stranaka i kontroliraju je li se medijacija i konačni sporazum kreću u okvirima prava te u interesu njihovih stranaka.

U medijaciji vas pored odvjetnika mogu pratiti i druge osobe od vašeg povjerenja: članovi obitelji, prijatelji, savjetnici, stručnjaci određenog profila i dr. U medijaciji je moguće uključiti i druge osobe koje imaju određeni utjecaj na sudionike medijacije (s kojima razgovaraju i savjetuju se izvan medijacije) na rješenje spora i/ili imaju interes u njegovom rješavanju. U nju se prema potrebi mogu uključiti i eksperti (vještaci) iz područja na koje se odnosi spor radi unošenja objektivnih elemenata u sporenje. Vještak se bira u suglasnost svih stranaka i njegovo ili njeno mišljenje može prema dogovoru između stranaka biti za njih obvezujuće ili samo upućujuće.

Kad je riječ o strankama, njihova prisutnost u medijaciji je presudna za rješenje spora. Samo stranke znaju sve detalje spora; samo one znaju sve što se dogodilo između njih tijekom spora; samo one najbolje znajeu koje je rješenje za njih najbolje i jedino su one ovlaštene o tome donijeti odluku. Zato medijacija u kojoj stranke ne sudjeluju izravno i aktivno, već isključivo preko posrednika, unaprijed ima značajno smanjene izglede za postizanje nagodbe, osim u slučaju kada punomoćnici dolaze u medijaciju umjesto stranka samo radi formaliziranja dogovora postignutog izvan medijacije.

Ukratko, pored kontakata i sastanka s medijatorom na kojima će vas medijator upoznati s medijacijom i predložiti vam što je potrebno kako bi ste se za medijaciju što bolje pripremili, poželjno je prije prvog zajedničkog sastanka pripremiti dvije vrste dokumentacije.

Jedna se odnosi na po vašoj ocjeni relevantnu dokumentaciju o predmetu spora (ranije sporazume, ugovore, tužbu, odgovor na tužbu, nalaze i mišljenja vještaka, presude, žalbe i sl.) te podneska s  pogledima stranke na spor, pravne pozicije te na iskazivanje spremnosti na mirno rješenje. Ova dokumentacija se priprema za potrebe protivne stranke i medijatora, a podnesak se priprema na sasvim drugačiji način od onoga za potrebe parnice. U njemu se jedna strana obraća drugoj s biranim riječima, kao partneru, ne kao protivniku. Drugu povjerljivu, poželjno je pripremiti samo za medijatorove potrebe („oči“). Medijatora ćete pisanim i sažetim putem upoznati kako gledate na spor, razloge njegovog nastanka i na moguće rješenje. Medijator sadržaj te povjerljive dokumentacije ne može podijeliti s drugom stranom, bez vašeg dopuštenja. Jednako će učiniti i druga strana.

Sadržaj i jedne i druge dokumentacije pomaže medijatoru da se pripremi za medijaciju. Osim pripremanja bitne dokumentacije vezane uz spor, trebate se zajedno sa svojim punomoćnikom pripremiti strategiju sudjelovanja u medijaciji i upravljati vašim očekivanjima. U tom pogledu od pomoći vam može biti potražiti odgovore na sljedeća pitanja:

Kako spor utječe na vaš svakodnevni život?

Koja su važna pitanja o kojima biste željeli razgovarati s drugom stranom?

Jeste li i vi na bilo koji način doprinijeli nastanku spora?

Što biste željeli kao ishod medijacije?

Što ste spremni učiniti/uložiti da postignete taj ishod?

Kako bi se spor mogao riješiti ako se u medijaciji ne sklopi nagodba?

Što mislite da druga stranka želi (ovo je samo vaše nagađanje)?

Stavite se u “cipele” druge strane i razmislite o tomu što ona očekuje.

Što drugu stranu najviše brine i bili i kako bi joj mogli u tom pogledu udovoljiti radi poticaja na putu prema zajedničkom rješenju spora?

Koje je najbolje rješenje kojem se u ovaj čas možete nadati?

Koje je najlošije rješenje do kojeg možete doći i na koje bi pristali?

Što vam je najvažnije postići tijekom medijacije?

Troškovi medijacije su mnogo niži od parničnih. Medijacija započinje i okončava se vrlo brzo, često već na prvom i jedinom zajedničkom sastanku (u 50% slučajeva). Pored toga, troškovi medijacije su u pravilu jednokratni i određuju prema troškovniku – Link na cijene

U praksi se pokazalo da je za sudjelovanje u medijaciji u dobroj vjeri poželjno da svi sudionici investiraju u medijaciju.

Troškovi medijacije u pravilu se plaćaju unaprijed. Njihovo plaćanje ne ovisi o tome hoće li stranke sklopiti nagodbu ili ne. Opravdanost ovakvog pristupa temelji se na činjenici što medijator nema interes ni u vremenskom trajanju medijacije niti u sadržaju nagodbe. Odatle i nevezanost visine troškova medijacije, kao i kvalitete i kvantitete izvedbe medijatora, s navedenim elementima.

Medijator je treća osoba u sredini između sudionika medijacije koja im osigurava  prostor i uvjete za njihovu (ponovnu) sigurnu komunikaciju, slobodnu razmjenu informacija, međusobno slušanje i razumijevanje. Takav pristup i doprinos medijatora stvara novu vrijednost u pregovorima, pomaže obnoviti odnos između sudionika medijacije i osigurava uvjete za dogovor te sklapanje nagodbe. 

Stranke su jedini gospodari vlastitog spora i imaju velike izglede sklopiti nagodbu. To se događa u najvećem broju medijacija u HUM-u (preko 80%). Najčešće medijacije koje se ne okončaju nagodbom, okončaju se uskoro s nagodbom izvan medijacije.

Medijacija započinje suglasnim prijedlogom za medijaciju.

Nazovite nas telefonom, sastanimo se online, javite se emailom. Rado ćemo odgovoriti na svako Vaše pitanje, posebno na ona vezana uz traženje odgovora je li medijacija prikladna baš za vas i vaš spor.

Kada se obratite Medijaciji Most upoznat ćete nas s vašom situacijom i s onim što vas brine. Zajedno ćemo  procijeniti vašu situaciju i problem. Detaljno ćemo vam objasniti što je medijacija, što od medijacije možete očekivati i što s medijacijom možete postići.Možete nas posjetiti osobno, a postoji i mogućnost da vas po potrebi posjetimo u vašem domu ili uredu. Također možemo organizirati naš online sastanak iz sigurnosti vaših domova i ureda.

Ako ne komunicirate s drugom stranom s kojom ste u sporu ili to ne želite, predlažemo da nas upoznate s njenim kontakt podacima. Uz vašu suglasnost obratit ćemo joj se i upoznati je medijacijom i o tome što od medijacije može očekivati i što u njoj možete zajedno postići.

Ne postoje nerješivi problemi, već samo problemi koji se ne rješavaju!

Između vašeg problema i njegovog rješenja, nalazi se samo jedan poziv. Nazovite nas.

Bez obzira na prirodu takvih podataka (prijašnjih kontakata i odnosa) stranke ili medijator svakako trebaju odmah iznijeti sve o tome – ne mora značiti da dolazi u sumnju nepristranost medijatora, no sve okolnosti koje bi mogle ukazivati na to treba odmah iznijeti. Na strankama je da odluče je li neutralnost ugrožena ili ne, odnosno, vjeruju li u nepristranost medijatora i može se nastaviti postupak medijacije bez sjene sumnje.

O ovim pitanjima postiže se sporazum u samoj medijaciji, na način na koji najbolje odgovara strankama. Medijator nije sudac niti je vezan ograničenjima koja vežu pravosudne ustanove, pa je sastanke moguće organizirati ritmom, trajanjem, lokacijom i načinom prema interesima i potrebama stranaka u sporu.

Medijator uz vašu pomoć, a ako su u medijaciji sudjeluju i vaši odvjetnici, oni će u prvom redu pripremati sadržaj nagodbe, a medijator po potrebi može samo sugerirati eventualne dopune ili korekcije.

Medijatori postavljaju pitanja da pomognu strankama analizirati situaciju i odlučiti što bi bilo najbolje za njih. Medijatori upravljaju postupkom. Nekada stranke traže od medijatora da daju mišljenje o određenom pitanju, odnosno da analiziraju prednosti i mane nečije pozicije, daju mišljenje o tome što bi se moglo dogoditi na sudu, daju mišljenje o varijantama ponuda za sporazum ili da podupru određeni prijedlog za nagodbu.

Treba uvijek uzeti u obzir da je medijator neutralna osoba koja ne donosi odluke umjesto stranaka i da sve što radi ne smije narušiti njegovu/njenu neutralnost. Stoga je svako traženje za iskazivanjem mišljenja i davanje sugestije ograničeno zahtjevom da medijator ostane neutralan. Kada medijator na pojedinačnim sastancima sa strankama analizira njihovu poziciju, iskazuje i određena mišljenja, koja ipak ne treba shvatiti na način da medijator pri tom zauzima stranu bilo kojoj od stranaka.

Prema članku 8. Zakona o mirenju medijator je u postupku medijacije dužan postupati stručno, svrhovito i nepristrano. Osoba kojoj se ponudi imenovanje za medijatora dužna je otkriti sve okolnosti koje bi mogle dati povoda opravdanoj sumnji u njezinu nepristranost i neovisnost. Nakon imenovanja, medijator je dužan priopćiti takve okolnosti strankama čim za njih sazna, ako to već ranije nije učinio.
Ipak, prema članku 11. Zakona o mirenju medijator može sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj.

Bez obzira na to jesu li stranke suglasno tražile određeno mišljenje od medijatora ili je to napravila jedna od stranaka na pojedinačnom sastanku, na samoj stranci je da sugestiju (mišljenje) prihvati ili ne, odnosno, da o svemu razmisli kao o nečemu što radi u svom najboljem interesu. Treba uzeti u obzir i to da medijatori nisu skloni prihvatiti bilo kakva raspolaganja stranaka koja bi bila protivna zakonu (kogentnim propisima), moralu ili pravima trećih osoba. O takvim stvarima će medijator upozoriti stranke.

Obiteljski sporovi sadržavaju više činjeničnih, pravnih, emotivnih, socijalnih i drugih problema koji često rezultiraju većim brojem sudskih postupaka, čak i kada se provede zakonom predviđena procedura pri centrima za socijalnu skrb. Osim parnice za razvod braka, najčešće se posebno odvija parnica za diobu imovine stečene u braku, a događaju se i usputni postupci, sve do kaznenih. Medijacija Most ima znanje i iskustvo koje im omogućava da na najbolji i za stranke najpovoljniji način uzmu u obzir sve elemente ovih složenih sporova i veći dio toga dovedu do rješenja bez bilo kakve kasnije intervencije suda.

Ovakvo rješenje se ukazuje ne samo brže, praktičnije i jeftinije, nego i opravdanije s obzirom na međuovisnost uzroka raznih elemenata sporova među strankama (imovinskih i osobnih). Dodatno tome, medijacija je u odnosu na povjerljivost na sudu, na znatno višoj razini. Sudski postupak u obiteljskim sporovima se odvija bez prisutnosti javnosti, ali postoje sudski upisnici, sudski hodnici, postupci, stranke, odvjetnici, itd. Svega toga nema u slučaju medijacije.

Sve što vrijedi za mirenje uopće, vrijedi i za medijaciju u obiteljskim sporovima (struktura postupka, teški odnosi, nespremnost na bilo kakvu komunikaciju, razlozi, prednosti, itd.).

Nema ni jednog razloga zašto ne pokušati spor riješiti brzo i jednostavno – medijacijom. Time se može kvalitetno i brzo riješiti spor, pri čemu se ništa ne gubi: uvijek kao rezervna varijanta (kao zaštitna mreža) postoji sud koji će na temelju Ustava i zakona u sudskom postupku donijeti presudu o svemu što stranke zatraže.

Članak 6.1 Europske konvencije o ljudskim pravima:

„In the determination of his civil rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair and public hearing within a reasonable time by an independent and impartial tribunal established by law. Judgment shall be pronounced publicly but the press and public may be excluded from all or part of the trial in the interest of morals, public order or national security in a democratic society, where the interests of juveniles or the protection of the private life of the parties so require, or the extent strictly necessary in the opinion of the court in special circumstances where publicity would prejudice the interests of justice.”

Članak 29. stavak 1. Ustava RH: „Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.“
Dakle, dužnost je države da osigura mogućnost rješavanja sporova pred sudom. Medijacija je nešto što treba pokušati prije suda, radi osobne i obostrane koristi. Pri tom treba imati na umu: medijacija nije konfekcijski, nego postupak po mjeri stranaka (uz to što ima sve prednosti o kojima je gore bilo riječi).

Stranke ulaze u spor s određenim pozicijama – načinom kako one poimaju i iskazuju sporna pitanja. Medijator pak traži interese koji predstavljaju suštinu spora i na kojima se mogu graditi solucije rješenja spora od zajedničkog interesa za stranke. Posebno je važno u obiteljskim sporovima krenuti od interesa djece na koju se (ako stranke imaju djecu) bitno odražavaju obiteljski sporovi.

Za razliku od spora pred sudom, u obiteljskoj medijaciji može se dogovoriti da i nakon sklapanja nagodbe medijator zajedno s ostalim sudionicima medijacije, prati način na koji se postignuti sporazum provodi u život.

Stranke uz pomoć medijatora odlučuju kako će se odvijati postupak medijacije. Postoje određeni okviri koje daje Zakon o mirenju. Isto tako, postoje iskustvena pravila koja uvjetuju strukturu postupka medijacije. Na samim strankama je da dogovorno, na prijedlog i uz pomoć medijatora, odrede način odvijanja postupka, što im u najvećem broju slučajeva medijator uvodno predloži. Postupak medijacije je strukturiran na sličan način bez obzira o tome raspravlja li se o obiteljskom ili nekom imovinskopravnom problemu. Postupak je uvijek povjerljiv i uvijek se pokušava naći najbolji (zajednički) interes stranaka kao temelj za rješenje spora.

Stranke u sporovima, pa i u medijaciji najčešće sudjeluju zajedno sa svojim odvjetnicima. Pomoć odvjetnika posebno onog vičnog postupku medijacije, može biti izuzetna.

Medijacija se uvijek može provoditi. Posebno kod razvoda braka. Pri tome treba naglasiti nekoliko zadanih parametara.

U obiteljskim sporovima medijacija je ono što se u drugim sporovima često zovu mirenjem, koncilijacijom i sl. U Obiteljskom zakonu i člancima koji se tiču obiteljske medijacije, naglašava se (terminološki) činjenica da primarni zadatak obiteljske medijacije nije pomirenje bračnih drugova nego posredovanje kod uređenja odnosa u novom emotivnom okviru. To se u najvećoj mjeri tiče odnosa prema djeci i prema imovini koju treba podijeliti nakon razvoda braka, ali i samog razvoda.

U sveukupnosti odnosa koji nastaju između (bivših) bračnih drugova povodom prestanka bračnog odnosa, nastavka roditeljskih odnosa i prestanka imovinske zajednice, međuovisnost problema i njihovog rješavanja je ključni element na koji treba obratiti pozornost.

Iskustvo ukazuje na to da je sve ovo najbolje rješavati u medijaciji.

Najkraće rečeno, zakonska obveza pokušaja mirnog rješenja spora vezana je uz isključivo uz razvod bračnih drugova koji imaju malodobnu zajedničku djecu. U takvim slučajevima, kod razvoda braka postoji zakonska dužnost obratiti se Centru za socijalnu skrb radi utvrđivanja Plana o roditeljskoj skrbi.

No s obzirom na to da razvod braka podrazumijeva cijeli niz problematičnih pitanja s jakim emotivnim nabojem, preporučuje se obratiti se nekom posebnih centara za medijaciju. Supružnici razvrgavaju brak i imovinske odnose, međutim, njihov roditeljski status time ne prestaje. Često kompleksnost i međuovisnost tih problema zahtijeva posredovanje iskusne treće osobe – medijatora.

Poseban izazov u obiteljskim medijacijama je jak emotivni naboj – sukob koji je zasićen emocijama raznih vrsta. Medijator je treća nepristrana osoba koja de-eskalira sukob, prepoznaje neproduktivne emotivne sadržaje sukoba, upućuje stranke na ono što je najbolje za njih same i upozorava na nezaobilazne sadržaje rješenja, što se u prvom redu tiče prava djece, a potom i njihove zajedničke dobrobiti. I jedno i drugo je međusobno ovisno.

Medijacijom se postiže sveobuhvatno rješenje problema vezanih uz razvod braka, u najboljem interesu stranaka.

Obvezno savjetovanje je zakonska obveza iz Obiteljskog zakona, dok je medijacija opcija u interesu stranaka.

U načelu se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi postiže pred Centrom za socijalnu skrb. Bitni dijelovi toga plana odnose se na (1) povjeravanje djece na skrb jednoj od stranaka – bivših supružnika, (2) održavanje osobnih odnosa drugog roditelja s djecom i (3) uzdržavanje (novčani doprinos uzdržavanju).

Moguć je dogovor i o nekim drugim elementima bitnim za odnose roditelja i djece (prebivalište, školovanje, izvanškolske aktivnosti djece i druge odredbe sporazuma koje se smatraju važnima u konkretnom slučaju).
Kako iz izloženog proizlazi, niz je elemenata koji bi mogli predstavljati problem strankama ili koji bi mogli zahtijevati detaljnije pregovore. Zato je i u tom pogledu medijacija izvan Centra za socijalnu skrb nezamjenjiva.

Da. Pred Centrom za socijalnu skrb, čak i kada je postignut dogovor o Planu o roditeljskoj skrbi, neće biti ni riječi o podjeli zajedničke imovine. Ta podjela se prema redovnom tijeku stvari prepušta sudu.

Sjajno medijacijsko iskustvo u rješavanju baš tih sporova između bivših bračnih drugova oko podjele imovine, potvrđuje da se podjela bračne stečevine najlakše, najbrže, najefikasnije, najekonomičnije i najbolje postiže medijacijom, na zadovoljstvo svih uključenih.

U ovom slučaju nema dileme, svakako treba pokušati medijaciju. 

Iz prethodno iznesenom jasno je da CZSS – centar za socijalnu skrb i Medijacija Most imaju drugačiji zakonski okvir, drugačiji pristup sporu i sasvim drugačije načine pomoći strankama u njihovom rješavanju u medijaciji.

Obraćanje CZSS-u je obvezno prema Obiteljskom zakonu (kada postoje zajednička maloljetna djeca). S druge strane, obraćanje Medijaciji Most nije obvezno, nego racionalno i u najboljem interesu stranaka, svake za sebe i zajedno, uvažavajući poseban medijacijski pristup i uspjeh medijacija.

Opseg rješavanja spora – CZSS za razliku od Medijacije Most, u svom djelovanju ne obuhvaća sve sporne elemente koji nastaju povodom razvoda braka, pa tako, ne bavi se dogovorom bivših bračnih drugova oko podjele zajedničke imovine.

Svaka sporna situacija nužno nosi snažan pečat osobnosti osoba koje su sudionici spora. Sama ta činjenica ukazuje na potrebu osobnog i jedinstvenog pristupa svakoj osobi pojedinačno i zajedno te posebnog pristupa u traženju jedinstvenog rješenja za njihove jedinstvene probleme. To je za sada moguće samo u
neinstitucionalnom okviru kojeg na najbolji mogući način osigurava Medijacija Most.

Osobni pristup i sveobuhvatnost rješenja čine medijaciju najpovoljnijom solucijom za stranke kada rješavaju probleme vezane za brakorazvodne, obiteljske i imovinske probleme, posebno kada se uzme u obzir međuovisnost svih tih problema koji zahtijevaju cjeloviti i trajno rješenje. Takvo rješenje sasvim ublažava i umiruje konflikt i osigurava kvalitetne odnose za budućnost, posebno roditelja koji tu svoju ulogu imaju doživotno neovisno o prestanku bračne zajednice.

Inače, pa i u iznesenom smislu, medijacija ne podrazumijeva prisilu. Navedeni postotak prije slijedi sudsku praksu nego praksu posredovanja, sporazumijevanja, savjetovanja ili pak obiteljske medijacije. Zadatak medijacije nije da slijedi sudsku praksu, već da kreira solucije koje proizlaze iz konkretnih problema, interesa i rješenja.

Jedan od razloga da probate medijaciju jest sagledavanje interesa djeteta, nadilaženje vlastitog gledišta na probleme i pokušaj nalaženja rješenja koje je najbolje za dijete. Osim toga, ono što je najčešće ne događa se uvijek i nije nužno najbolje.

Medijacija je korisna – potrebna uvijek kada postoji spor, bilo da je o (obiteljskim) odnosima ili imovini. Djeca su dio obiteljskih sporova, ali se problemi mogu pojaviti na razne načine i iz raznih uzroka. Sve ono što generira spor između stranaka, može se obuhvatiti medijacijom i o tome postići sporazum na temelju interesa stranaka. 

Sve ono što biste problematizirali na sudu možete i u postupku medijacije. Svakako kod obiteljskog nasilja uz to dolazi u obzir i zaštita koja inače postoji (organi zaštite i gonjenja).

Svakako. Ovakvo rješenje se ukazuje ne samo brže, praktičnije i jeftinije, nego i opravdanije s obzirom na međuovisnost uzroka raznih elemenata sporova među strankama (imovinskih i osobnih) – imovinski problemi često su sastavni dio obiteljskih sporova, a ponekad imovinski problemi uzrokuju probleme s odnosima u obitelji.

O svim elementima svoga spora, odnosno svojih sporova. Ukoliko medijacija završi sporazumom – nagodbom, za statusne elemente nagodbe trebat će kasnija potvrda suda koja je znatno lakša kada nema spora (pitanje forme rješavanja statusnih pitanja tretira Obiteljski zakon u gore navedenim odredbama). Ovo važi za sve vrste obiteljske medijacije, u ili izvan sustava socijalne skrbi. Imovinskopravni elementi spora mogu se riješiti bez kasnije intervencije suda. Medijacija nije vezana predmetom raspravljanja kao sud, pa se mogu raspraviti sva pitanja od interesa za stranke, bez obzira je li određeno pitanje vezano za spor našlo izraz u tužbi, protutužbi, odgovoru na tužbu ili prigovoru. Ide se za tim da se riješi spor sa svim svojim elementima koji predstavljaju interes stranaka.

Nagodba u medijaciji je kao i druge nagodbe koje imaju svojstvo ovršnosti. Njima se na konačan način rješavaju sporovi. S obzirom da se nagodba postiže suglasnom voljom stranaka, na temelju njihovih interesa, stranke nemaju potrebu ulagati pravne lijekove protiv nagodbe na način kako to čine protiv sudskih odluka.

Intervencija suda ili u ovom slučaju medijacije dolazi nakon nastupanja određenih problema koji se događaju u obiteljskim odnosima i mogu se očekivati u nekom (statističkom) omjeru u odnosu na ukupne obiteljske odnose.

Kao i na sudu, u medijaciji biste mogli čuti stvari s kojim se ne slažete i mogla bi vam se postavljati teška pitanja. Tako nešto ne može se izbjeći. Stoga biste trebali prihvatiti mogućnost razmatranja različitih opcija sporazuma. Iako smatrate da druga stranka nije u pravu o nekim stvarima, bit ćete uspješniji ako bar pokušate shvatiti stavove druge strane.

Slušajte pažljivo što će druga strana kazati i pokušajte pronaći stvari o kojima se slažete. Posljedično i druga strana može pokušati shvatiti vaše stavove, što može biti dobar temelj za pronalaženje zajedničkog interesa i sklapanje nagodbe. Čak i ako se ne slažete pomaže iskazati elementarno poštovanje prema drugoj strani, što može natjerati i drugu stranu da pokaže poštovanje.

Nekada se kaže da za sve postoji sud, ali se i prema mišljenju sve većeg broja sudaca u velikom broju slučajeva sporovi uspješnije rješavaju medijacijom. Kao što je slučaj sa sucima, sve veći broj odvjetnika prihvaća ovu činjenicu. U gotovo svim nacionalnim etičkim pravilnicima odvjetničkih komora nalaže se odvjetnicima da svojim strankama predlože rješavanje sporova medijacijom, s obzirom na činjenicu da se radi o znatno bržem, jeftinijem i često kvalitetnijem načinu rješavanja svih, pa tako i obiteljskih i imovinskih sporova. Istina je da za sve postoji sud, ali kao posljednja solucija, nakon što se pokuša spor riješiti uz vlastitu kontrolu, na temelju interesa stranaka, dakle medijacijom.

Medijacija u zajednici u najširem obliku podrazumijeva rješavanje sukoba i sporova između građana određene društvene zajednice, kao i sporova između građana i društvene zajednice, grada ili drugog oblika lokalne samouprave. Medijacija u zajednici uključuje i susjedske sukobe koje sudionici sukoba ne mogu riješiti sami. Brojna već i najmanja neslaganja među njima, prečesto izmaknu kontroli, eskaliraju i šire se te pretvore u prave sukobe ponekad s ozbiljnim i dugotrajnim posljedicama. Sukobi koji se ne preveniraju i ne rješavaju pravovremeno i kvalitetno, veoma nepovoljno utječu na kvalitetu života pojedinca, obitelji i zajednice u kojoj žive. Posebno je važno kod građana u zajednici osvijesti da sudovi ne bi smjeli biti prva opcija u rješavanju sporova te da svatko od njih i više nego što u to sami vjeruju, posjeduje iznimne sposobnosti za pretvaranje suprotstavljanja u suradnju te spora u njegovo rješenje.

• mogućnost rješavanja sporova koji često ne dobivaju priliku biti rješavani, jer stranke rješavanje sudskim putem ne žele ili ga sebi ne mogu priuštiti
• brzina rješavanja sporova (mnoge medijacije završavaju već na prvom sastanku)
• zakazivanje sastanaka u vrijeme koje odgovara strankama
• mogućnost izbora medijatora
• niski, jednokratni i podijeljeni
• ugodno i sigurno, ne prijeteće okruženje
• otvorena i slobodna komunikacija
• raspravljanja o pitanjima koja su strankama relevantna
• popravljanje i očuvanje privremeno poremećenog odnosa
• postizanje vlastitog rješenja spora (nitko strankama ne nameće rješenje)
• nagodba u mirenju ima značaj ovršne isprave
• medijacija je lišena strogih i nerazumljivih postupovnih pravila
• u medijaciji se koristi svima razumljivi jezik
• u medijaciji se ne izvode se dokazi, ne saslušavaju svjedoci i ne vode zapisnici
• sva komunikacija se odvija brzo, neposredno te telefonskim, elektroničkim ili video online
• medijacija je konačna i stranke konačno nalaze svoj mir

Medijacija omogućuje strankama izravno uključenje u vlastite sporove, njihovu aktivnu ulogu tijekom postupka i tijekom odlučivanja o sadržaju nagodbe. Omogućuje im međusobni odnos s poštovanjem, slušanjem, razumijevanjem i stavlja ih u centralni položaj u postupku. Stranke su jedini vlasnici spora i upravo zato one najbolje znaju i uzroke nastanka spora i najbolja rješenja za njegovo okončanje.

Medijacijom se uvećava pristup stranaka pravdi, zato jer u njih imaju priliku skrojiti vlastitu pravdu po njihovoj mjeri, u pitanjima koja su samo njima važna, ne čekajući da o njihovoj sudbini odlučuje netko treći.

Medijacija vam omogućuje konačno isključiti tenzije, frustraciju, osjećaj bespomoćnosti, razočaranosti, ljutnje i nezadovoljstva koje osjećate već zbog same činjenice što ste s nekim u sukobu i što vam se čini da se u tom pogledu ne da ništa učiniti. Medijacija i medijator vam pružaju velike izglede da nađete kreativna rješenja vašeg spora o kojima početno niste ni slutili. Ona vam može omogućiti da opet imate dobre ili korektne odnose s vašim susjedima koje srećete svakog dana. Medijacija i rješenje spora vam može omogućiti mir i miran san.

Prihvatite mogućnost da vama je pomoć potrebna i da je možete dobiti.

• postotak nagodbi u medijaciji je preko 80%
• stranke u medijaciji iskazuju iznimno zadovoljstvo (88%)
• nagodba automatski utječe na pozitivnu promjenu ponašanja stranaka (79%)
• medijacijom se može na vrijeme prevenirati konflikt ili spor prije nego što eskalira
• medijacijom se uvećava zadovoljstvo sa životom u zajednici i vjera u ljude
• programi edukcije građana o medijaciji mogu unaprijediti kvalitetu života

Medijacija obuhvaća raznovrsne sukobe i sporove između građana (posebno susjeda) i između građana i grada i njegovih tijela i službi.

Susjedski sporovi

• suvlasnički problemi (sporovi vezani uz korištenje zajedničkih prostorija; potkrovlja, drvarnice, sušionice rublja i dr.)
• obiteljski problemi
• sporovi između zakupodavca i zakupoprimca
• prijetnje, svađe, netrpeljivost susjeda
• sporovi među mladima
• sporovi između mlađih i starijih
• održavanje i čistoća na suvlasničkim dijelovima zgrade
• ekološki problemi
• problem buke
• problem držanja kućnih ljubimaca
• problem pristupnih putova i parkinga
• problemi vezani uz razne ograde, međe, biljke
• oštećenje tuđe stvari
  i dr.

Sporovi između građana i tijela lokalne samouprave

• naplate naknade za korištenje istaknutih natpisa
• naplata komunalne naknade
• naplata grijanja, plina, vode, odvoza smeća
• sporovi oko vlasništva nekretnina
• gradnja, nadogradnja ili adaptacija objekata
• naplata zakupnine poslovnih prostora u vlasništvu grada
• nenamjensko korištenje poslovnog prostora
• prestanak ugovora, iseljenje iz poslovnog prostora

• Ne prihvaćajte pravni savjet kao vaše apsolutno pravo
• Ne brkajte dobro pravno rješenje spora s dobrim rješenjem za vas i drugu stranu
• Pokušajte se odmaknuti od vaših pravnih pozicija prema vašim interesima
• Promijenite ulogu isključivog zagovarača vlastitih interesa
• Tražite rješenje koje odgovara interesima svih strana u sporu
• Ni jedan interes nema ekskluzivno pravo da bude ostvaren
• Pristupite medijaciji i drugoj strani s pozitivnim stavom
• Upravljajte svojim reakcijama i očekivanjima
• Iskažite poštovanje drugoj strani
• Slušajte drugu stranu s namjerom da je razumijete
• Napadnite zajednički problem umjesto da napadate jedni druge
• Ne pokušavajte pobijediti u konfliktu, ostvarite zajedničku pobjedu
• Imajte na umu da posljedice pravomoćnih sudskih presuda nastupaju samo zato što se stranke u sporu ranije nisu dogovorile

Gospodarstvenici više ne mogu priuštiti ignoriranje postojanja medijacije
kao izvan-sudskog načina rješavanja konflikata i sporova

Upravljanje konfliktima i sporovima je preduvjet uspješnosti poslovanja

Medijacija svako poslovanje i svaki poslovni spor čini upravljivim i predvidljivim

Medijacija je najbolje vrijeme u životu bilo kojeg spora

Zato investirajte i vrijeme i trud u medijaciju. Vratit će vam se višestruko.

Zato što je to za vas potencijalno najbolje rješenje!

U konfliktu ste s poslovnim partnerima, dobavljačima, osigurateljem, bankom, itd. Vaši pregovori nisu uspjeli. Vaše neslaganje je eskaliralo i više niste u stanju komunicirati. Krivite drugu stranu za konflikt, povrijeđeni ste, ljuti i frustrirani. Vjerujete i/ili vas uvjeravaju da ste u pravu i da je zato parnica jedino rješenje. Osjećate se nemoćno i  mislite da se više ne može bilo što učiniti i da nitko ne može pomoći kada već vi sami i vaši pravni stručnjaci u tome niste uspjeli. Prije nego što se odlučite za pravnu bitku (parnicu ili arbitražu) upitajte se:

• Želite li izbjeći ili okončati započetu parnicu/arbitražu?
• Želite li vratiti kontrolu nad svojim sporom, svojim poslovanjem, troškovima i rizicima?
• Želite li brzo rješenje?
• Želite li sigurno mjesto za teške razgovore?
• Želite li priliku da vas se čuje, sluša i razumije?
• Želite li priliku ispričati svoju stranu priče i sve što je vama važno
• te razgovarati vašim poslovnim jezikom?
• Želite li da vas se u vlastitom sporu tretira kao najvažniju osobu na svijetu?
• Želite li rješenje koje vam neće nametnuti netko treći umjesto vas?
• Želite li rješenje utemeljeno na vašim poslovnim interesima?
• Želite li i obnoviti i/ili očuvati poslovni odnos sa drugom strankom?
• Želite li rješenje s kojim ćete i vi i druga strana biti zadovoljni?
• Želite li se i pored trenutnih poteškoća osjećati dobro sa sobom?
• Želite li poteškoće i probleme koji proizlaze iz vašeg spora ostaviti iza sebe
• i mirno nastaviti ono u čemu ste najbolji – sa svojim poslovanjem?

Ako je Vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja pozitivan, medijacija je pravi postupak za vas!

Medijacija Most će vam pomoći oko odluke o posredovanju i pomoći će vam da okončate svako neslaganje, konflikt ili spor.

Ako niste u stanju ili ne želite komunicirati s drugom stranom, to ćemo mi učiniti umjesto vas.

• u medijaciji nitko ne odlučuje umjesto stranaka,
• u medijaciji su stranke gospodari svog spora,
• u medijaciji su upravo stranke najvažniji sudionici,
• u medijaciji stranke imaju priliku kazati sve što je njima važno,
• neproduktivno suprotstavljanje u sporu u medijaciji se  zamjenjuje suradnjom koja je ključ za rješenje,
• u medijaciji se primarno utvrđuje što to stranke doista žele (trebaju), a ne što mogu dobiti na temelju prava,
• rješenje u medijaciji se primarno postiže na temelju poslovnih, a ne pravnih načela,
• u medijaciji stranke imaju punu kontrolu i nad postupkom i nad njegovim rezultatom (nagodbom),
• u medijaciji postoje veliki izgledi da se spor riješi u jednom danu, već na prvom sastanku,
• u medijaciji svi ostvaruju enormne uštede svih svojih resursa,
• izravni troškovi su daleko niži, jednokratni i podijeljeni,
• u medijaciji gospodarstvenici isključuju rizike sporenja i čuvaju poslovni ugled
• medijacija osigurava drugačiju komunikaciju od one koja je do spora dovela ili od one u parnici,
• premda i u medijaciji sudjeluju isti ljudi, rješenje spora je izgledno upravo zato što u medijaciji sudjeluje i medijator,
• medijator je osoba koja uklanja postojeće prepreke u komunikaciji i pregovorima između stranaka,
• zato jer vam pomaže prevladati osjećaj da Vam nitko ne može pomoći u traženju rješenja spora,
• medijator čini razliku.

Vrsta spora sama po sebi nije presudna za ocjenu o njegovoj prikladnosti za medijaciju. Ključno je opredjeljenje i spremnost  stranaka i njihovih punomoćnika za takvo rješenje spora utemeljeno na njihovim poslovnim interesima.

Medijacija u gospodarskim sporovima se u najvećem broju slučajeva završava nagodbom. Sadržaj nagodbe određuju stranke. Riječ je o rješenju koje strankama nitko treći nije nametnuo i zato ga stranke smatraju pravednim i dobrovoljno ga izvršavaju.